Dan nakon proslave
Ej dragi moji, eto dosao je i prosao je i taj dan kada ja vise nisam maloljetan, sada sam mnostvoljetan. I sada umjesto moga starog idem ja u zatvor napravim li neku pizdariju heh. Eto rekao sam da cu vam se javiti kada prode proslava, a to je bilo sinoc, i trajalo je do jutros do 3h. ljudi moji to je bilo nesto predobro. Bilo nas je desetak i to samo moji najuzi frendovi, kod mene doma napravil ismo pravi kaos. Pod tim „kaos“ ne mislim da smo napravili nered iako je moj jastuk letio kroz prozor valjda, nego pod time mislim to da smo se zabavili kao niakda do sada. Barem ja tako mislim, a po sinocnjim pricama i molbama da ih starci puste jos koji sat duze to i nije toliki problem za zakljuciti.
Sve je pocelo oko 19h, frendovi su mi dosli vlakom u 18h, ja i stara otisli po njih, zatim smo kod mene prvo svatko popili po pice i isli smo jesti. Ja osobno pekao pecenicu koja je moram priznati ispala dobro, barem meni, bolja nego kada sam je zadnji puta pekao. Vidite sto vjezba cini. Obavili smo i tu ceremoniju i zatim „show“. Kada smo krenuli piti ja sam mislio da ce alkohola nestat do 21h. no utjesila me je prijateljica koja mi uvijek kaze da profesor iz engleskog nece pitat i on nepita, time sto je rekla da se tim tempom nece moci cijelo vrijeme. Nakon nekih sat vremena, stanka, pica ima jos nesto malo ali nije sve popijeno.
Akda sm ose svi ustali, a za to nije bilo potrebno bas nesto puno vremena, bilo je potrebno popiti barem dva do tri pica i pustit pjesmu „Paradise City“, ljudi na noge i nema stajanja. Bilo je tu i domaceg od prljavaca, crvene jabuke, azre, te za malo opustanja uz balade od parnog valjka. Sve u svemu jedan od najboljih rodendana u kojima sam ucestvovao, samo sto je ovaj izuzetak jer je moj.
Evo to bi bilo to za sada, sve vas lijepo pozdravljam i uzivajte mi, koji mozete, a koji nemozete, onda kao ja, imate posla, pozdrav.
I want to hurt you just to hear you screaming my name
Evo nakon dosta vremena nasao sam i vremena za novi post. Izvinjavam se svima sto me nije bilo, ali ovaj tjedan sam ispravio dva najteza predmeta, to znaci da sada imam dva predmeta manje za ispravljat, a to znaci da cu ja vjerojatno proci razred bez popravnog, ako mi se nezalomi jos koji suber naravno, a valjda nece. Nego kako ste mi vi, cime se bavite…? Nisam znao koji naslov staviti i preslusavajuci pjesmu „Poison“ od Alice Cooper shvatio sam da je ovaj naslov bas super.
Dali postoji u vasem zivotu neka osoba koju zelite unistiti? Za koju zelite da pati zbog svih svojih grijeha koji su vas povrijedili i jos puno toga goreg? U zadnjih dva tjedna mi je samo to u glavu uglavnom, nije stalno ali cesto se sjetim necega i dode mi da joj napravim ranu za cijeli zivot. Ali opet u drugu ruku kada pogledam, shvatim da je puno bolje ne obazirati se na sve to sto se dogadalo, blago receno vise nije vrijedno spomena. Malo mi je tesko pisati ovaj post na ovaj naslov, jer mislim da naslov sve govori, a kao drugo o nekim stvarima mogu pricati samo s…kako bih ja nju nazvao…naslov jednog nedavnog posta, pa zatim trece za ovaj blog zna jako puno ljudi iz okolice, iako ga vjerojatno necitaju svejedno necu riskirati.
Zivot jedne mlade cure, otisao je u propast dok je imala 14 godina, od tada za nju nitko nezna, od tada ona vise nije ona. Zar si netko tako mlad moze to „priustiti“, zar netko tako mlad moze pasti tako nisko? To ce uvijek ostati jedan fenomen kojeg ni ona nece znati, to je bilo prije 2 godine, a sada je to nitko i nista, samo jedan veliki sakupljac.
Nezelim nikoga ocrnjivati dok mene nisu krenuli tako da je ovo sve sto sam napisao jer sto m ise sada sve mota pšo glavi mislim da bi me poslali na psihijatrijski odjel. Sutim, ovo su zadnje moje rijeci. Zadnje rijeci koje upucujem bilo kome o njoj, necu obecati da je tako, ali cu obecati da cu se potruditi ispuniti to, pozdravljam vas sve jako i cujemo se.
Btw.evo ovaj je post napisan iz moga zivota, tako da nebude to svaki post neko glupo filozofiranje, zar ne?
There's s smell of death…
Ljudi moji pozdravljam vas puno. Evo smisljao sam pola sata kako da napisem naslov, pa sam eto igrom slucaja uzeo refren pjesme od Thetres Des Vampirese iako nije cijeli ovaj dio je bas dobar, barem meni. Pa sto ima kod vas, evo ja sam danas prozivio jos jedan od sretnijih dana. Pa za pocetak cu vam reci da sam ispravio dva subera danas, dobio 2 iz engleskog i nije me pitao engleski, neznam sto za reci vise za danasnji dan. Ima boga, mozda. Zivot mi i nije tako crn kao sto sam misli oda ce biti, za to se osobno zahvaljujem Queen Of The Damned, inace ona zna o kome pricam. A posto ja nevolim pricati ovako o sebi na blogu i srati nesto bezveze onda cu evo zapocet jedno od vjecnih pitanja.
Sto je pakao? Postoji li to uopce?
Pa evo moje osobno misljenje o tome je da postoji naravno. A zasto? Pa jednostavan odgovor slijedi: ako postoji raj mora postojati i pakao, radi neke ravnoteze izmedu dobra i zla. Pakao je za mene jedno obicno stanje. Stanje gdje se susreces sa svim svojim djelima iz zemaljskog zivota. Zauvijek. No, u drugu ruku i nije tako. U drugu ruku ga zamisljam jednom velikim carstvom zla. Car, u ovom slucaju Sotona, skuplja vojsku za konacni napad. Proslo je 2000 godina, proslo je puno vremena, proslo je puno neuspjelih sudnjih dana, no ipak ima u tome nesto. Mora biti. Jednostavno mora. Ispod vlada zlo ljudi moji. Ali kada bolje razmislite na kraju su to sve mozda samo jedne velikje gluposti koje mame ljude. Gdje? Nigdje. Mozda nista od toaga sto sam naveo do sada nepostoji. Mozda je to samo opticka varka. Nitk ose nije vratio i rekao sto je vidio. To je moguc dokaz. No taj dokaz ponovno vuce neke druge odgovore i tako u nedogled. „Blazeni koji nevidjese a vjeruju.“ Hmm, neznam bas. Ovo je po mom misljenju jedan dokaz da je biblija jedna laz na puno stranica. Sve sto je napisano u njoj i sve sto je receno nemora biti istinito, ali u drugu ruku i moze. I opet smo na nicemu. Kako god okrenuli uvijek smo na nuli. Nista. Nema bodova. Ja osobno nevjerujem u boga kakvim ga crkva prikazuje, previse je nestvarno. Ali tko voli neka izvoli. Imam svoju viziju njega i drzim se nje. Ako uopce i postoji pa zasto dopusta ovo zlo. Zasto pusta da je na zemlji pakao. Mozda je slab za Sotonu? Za mene je to sve nekako zamrseno i slozeno i sta sve ne. Ali danas sam se zapitao: Ima li boga? Zasto? Zato sto sam ispravio 2 subera, ali to nije nista. Covjek ce i dalje biti potlacen ono drugom i tu nema se vise sto za reci. Zlo je jace. Zlo prevladava.
Evo toliko od mene za danas, ovo je bilo malo na brzinu i malo je glup post no jednostavno danas mi inspiracija neide. Iznio sam svoje misljenje o ovim stavrima i eto. Nadam se da ce se i to misljenje promjeniti i da cu shvatiti da grijesim, no do atda drzim se svega sto sam rekao. Pozdravljam vas sve i cujemo se, pozz
Queen Of The Damned
Hej ljudi pozdravljam vas u svoje ime. Evo posto sam uspio skupit 13 jedinica u skoli, a ima jos nekih mjesec dana do kraja nisam bio bas u mogucnosti vam se javljati, nadam se da ce me neki shvatit. Pa evo uspjeh naci vremena da vam se javim i nadam se da cu uspjeti sve ispravit, ipak imam jos vremena ako krenem, a krenuo sam i pomal osam naucio neke predmete tako da bih trebao i ovu godinu zavrsiti, nezelim da nebudem maturant na godinu, shvacate. A posto sam opet dobio jedan zadatak pa da ga ispunim da nebi bilo da nisam znao i te stvari, pa se bacam na posao.
+ + +
Sjedio je sam pod krosnjom drveta
Pod zvjezdom koja mu je bljestala u oci
Osjetio je budenje novog zivota
Budenje iz dugog sna
Vidio je stepenice koje vode prema gore
Prema nebu
Vode ga iz pakla
Iz pakla zivota
Digao se iznad svih i dohvatio priliku za zivot
Jedino sto mu je trebalo bila je njena krv
Vruca krv u njegovim ustima
Dobio je sve sto je trebao
Imao ju je
Ali nje vise nema…
Evo napisah i ja novi post, nadam se da vam se svida, i da sam uspio docarati sve kako sam mogao…dogodilo se puno novosti ovih dana, no to je kao sto vidite samo jedna od losih vijesti, ali eto dogada se i to. Sada vas necu time zamarati, nisam dosao pisati post o mojim problemima kako bi ih vi citali, tako da nemate problema oko toga. A sada ja zurim ucit kemiju i ostalih 7 predmeta da ispravim i spasim sto se jos da spasit.
A sto se naslova tice da ga odmah protumacim zasto bas taj. Hmm, pa ovako reci cu samo da je to nova osoba u mom zivotu (samo nemojte me krivo shvatit), pozdrav svima, posebno vama…
Stafeta
Pa evo i mene na ovome, eto, ja dodem na blog i vidim da je moje ime na popisu onih kojima je ovo napraviti duznost u sljedecem postu, no nema veze, eto da i to napravim, da se samo zna odmah za pocetak ja cu to napraviti isto na nacin na kakv je napravila i Ksenchy, tako da nebi doslo do zabune da je nesto krivo napravljeno, a ako je onda nisam jedini heh. Pa da odmah krenem na to.
LJUBAV
Ovako, to je za mene zlo, ne u doslovno negativnom smislu jer ipak znamo svi da se bez toga nemoze bas lako zivjeti, a oni koji kazu to, lazu. Nemam neko lose misljenje o tome iako mi u tome nije islo nesto kako sam zelio, ali opet nakon nekog vremena dode sve na svoje mjesto i nade se osoba koja ce biti ta druga polovica srca, polovica koja nedostaje da se slagalica u potpunosti zavrsi.
PRIJATELJSTVO
Prijateljstvo je jedna bitna stvar u mom zivotu. Smatram da postoji samo jedan najbolji prijatelj ili prijateljica, ali ta osoba ne zivi u vasoj blizini, zivi daleko od vas ali vi cete se sresti s tom osobom u jednom trenutku i kada je nadete znat cete da se radi o tome da je to taj prijatelj. Oni koji kazu da musko-zenska prijateljstva ne postoje ili ne mogu opstati, opet lazu, ta su prijateljstva najcvrsca.
SUNCE
Hmm, sunce, vise volim zimu nego ljeto, ne znam sto da vam o ovome kazem. Ali probat cu nesto smislit, sunce mi ne smeta nikako, ali uvijek kad sam na moru uvijek izgorim kao paprika jer se ne mazem nikada onim kremama ili uljima, to je kemija i ode koza. Zato vam ja stalno nosim uvijek dugacku i uvijek crnu robu, tko me vidi u necemu kratkom, taj me ce me stvarno iznenaditi i pocet ce mu se pricinjat. Ljudi nemojte se zavaravati s time.
RODITELJI
Ajoj, cujte, moji mi bas nisu onakvi kakvima bi ja njih zelio, no uvijek mi pruze koliko god mogu i hvala im na tome, no tesko je s njima, to znate i sami, tesko je to kad ste maloljetni i kada vam oni propisuju pravila igre, zar ne.
CVIJECE
Meni osobno mi je najdrazi i najljepsi cvijet ruza, crvena, ma nesto prekrasno, onako kao boje krvi, to ja inace nazivam savrsenstvom, nisam alergican na cvjetni pelud tak oda mi cvjece ne smeta i uglavnom sa njima imam neka ok iskustva, nade se uvijek cvijet kojeg po prvi puta vidite i nemate pojma o cemu se radi.
Evo nadam se da je ovo uredu sto je napisano, da nema nigdje nikakve greske u pisanju posta i da ste me razumjeli, samo eto malo me je iznenadio ovaj zadatak jer sam u utorak vidio tako savrsenu temu za post da je to tako super, i eto doleprsa mi ovo, no do sljedeceg puta ce biti i ono sto sam namjeravao, pozdrav svima i ispod pogledajte koja su imena na listi za stafetu:
Domoa
Natasha
samo dvoje osoba i nadam se da se necete ljutiti, pozdrav svima...
Godina dana
Hej pozdrav svima koje poznajem i koje cu tek upoznati. Kao sto sam spomenuo u proslom postu, ovaj post bi trebao napraviti malo drugacije od drugih, a i nadam se da cu uspjeti u tome koliko toliko. Koliko sam primjetio neki su pokusavali pogoditi sto je danas zapravo, no nije mi rodendan, bit ce za mjsec i pol. Danas je godina dana kako pisem ovaj blog. I mislio sam da necu uspjeti, no eto, maknuvsi ona 3 mj sto nisam pisao zbog toga sto mi net nije radio, danas je godina dana. U tih 365 dana sam upoznao jedan dobar broj ljudi, koji naravno nije velik, ali za mene broj neoznacava nista. Nego taj broj oznacava koliko sam ja zapravo dobrih osoba upoznao, slicnih i onih koji se potrude dati ti pravi savjet ako trebas, koji su te poceli smatrati jednim dobrim virtualnim prijateljem, tu prvo ukljucujem NATASHU.
Ona pise jedan fenomenalan blog sa postovima koji su vrijedni citanja svakog slova od pocetka do kraja posta, cura je iznimno draga, pametna i super osoba za razgovor kada niste bas najbolje sa svojim zivotom, jer savjetuje savrseno.
Nakon nje, citao sam jos jedan super blog, VEIL OF SIN. No ona je nestala nedavno, niti ima nje niti njenog bloga. Kada sam to primjetio bilo mi je jako zao sto je vjerojatno nikada vise necu sresti, jer je blog bio jako dobar, u tim postovima cesto sm mogao vidjeti sebe, u svakom opisu necega nasao sam neke slicnosti sa sobom, i sada mi je krivo i zao sto to vise necu moci, no nada ipak postoji i dogodi se cudo i veil se vrati, to bi jako zelio.
Jedan decko koji zivi nedaleko mene, DOMOA, ima blog u kojem uglavnom pise o opcoj kulturi svoga grada ali i pise o hrvatskoj kada se nesto znacajno dogodi naravno. Volim ga citat, jer sam u par navrata saznao dosta toga zanimljivoga o N. Gradisci, gradu u kojem sam i ja roden. Pa vam slobodno mogu preporuciti da ga posjetite.
Jedan blog kojeg sam saznao tokom proslog ljeta i koji mi je od tada urezan u sjecanje, MANELYS, sa super pricama koji su se navodno dogodile, a i za neke od njih sam cuo nekim prilikama. Zbog nacina na koji pise taj blog ja sam ga poceo citati sve cesce u ono vrijeme i svidio mi se jako. A jos kao secer na kraju, bila je u nekoliko postova napisala jako jako zanimljive stvari, kao npr. nedavni post u kojem sam procitao neke stvari koje zaparvo covjeka mogu nazivcirati jako. Nista drugo nemam za reci osim, svaka cast.
ANGEL DUST cura je sa velikim srcem, drugo neznam sto da napisem za nju jer je stvarno osoba, citajte doslovno osoba, takvih na ovom svijetu nema puno.
Ovo su bili blogovi koji su mi najvise prirasli srcu nekako. No, time nezelim rec ida druge blogove nevolim i da ih citam samo zbog komentara, jer to nije tocno. Za pocetak drugog dijela posta samo se prije svega zelim ispricati blogerima koje sam naveo gore u prvom dijelu, zbog toga sto ih jednostavno nestignem uvijek i svaki post prokomentirati, kao nekada u stara vremena, i uvijek kazem da cu probati cesce dolaziti do njih no rijetko sam na netu, tako da uglavnom samo ostavim komentar onima koji su mi ostavili komentar na post, znam da je glupo ali jos jednom vam se ispricavam. A u ovom dijelu posta navest cu blogere koje sam citao skroz na pocetku pisanja ovoga bloga i sada ih posjetim ponekad, uglavnom bude to kao i sa svima koje posjecujem jednom tjedno ili eventualno u dva tjedna.
Osoba koju sam poznavao pod NBB je uglavnom objavljivala slike, vlastitu izradu, uglavnom zmajeve jer ih voli jako, jednostavno mogu reci da jako lijepo crta, i svaka ti cast.
KSENCHY, cura iz Kutine, opet ne toliko daleko od mog mjesta stanovanja, jedna je jako draga osoba, i kada ja dodem na njen blog uvijek ili ima jedan ozbiljan post za razmisliti kakvi smo mi npr ili ima post da dok ga citas da ces se lijepo nasmijati. U svakom slucaju jedan jako zanimljiv blog vodi sto je jako dobro.
GABRIEL je bloger kojeg necitam od pocetka, i jedno vrijeme sam krenuo citat blog i abs kada sam to krenuo prekine mi raditi net, tako da sada pokusavam se potruditi da dodem do njegovog bloga i procitam ga kad god stignem.
DEAD ANGEL i PSIHO666 su dva bloga ali ih pise ista osoba, bio sam jako cesto na tim blogovima prije i jednostavno je to nesto sto se rijetko vida, pjesma i price su super ljudi moji, necete pogrijesiti ako bar odete samo u jednu posjetu.
CRNO I BIJELO jedan fora blog koji mi je prije bio na dnevnom repertoaru citanja, no spletom okolnosti kao i mnogi drugi vise sa moje strane nije toliko posjecen kao nekada, nazalost.
I sada na kraju ispricavam se svima koje nisam naveo ovdje i time sto ih nisam naveo nemislim to da oni nisu toga vrijedni, nego je to sto sam na tim blogovima najrijede bio bilo bi malo mozda glupo i neposteno prema nekima ako bih napisao nesto sto je jako slicno sa nekima od ovih ovdje. Ispricavam se.
Bez naslova
HTJELA SAM TI POKAZATI vatrenu rijeku ljubavi
Koja nikada nece prestati teci
HTJELA SAM TI POKLONITI nebeski prsten vjernosti
Koji nikada necu slomiti
HTJELA SAM TE POLJUBITI
Carobne usne misticnosti
HTJELA SAM TI RECI volim te u potpunosti
Ali sam se bojala surove, istinske stvarnosti
by: Ivana
P.S. ovo je napisala moja cura i ja sam rekao da mi to prepise da stavim na blog, a da nebi doslo do zabune u potpisu stoji Ivana
Ljudi moji ja se ispricavam sto nisam anpisao nesto voje no cekam sljedeci tjedan, tj 15.4. pripremam poseban post, necu nista spominjati, tak oda nebi sve palo u vodu, pozdravljam vas sve, pozz
btw. SRETAN VAM USKRS SVIMA
Ljubav dva razlicita svijeta
„Sto je Louisa, nemas gdje pobjeci, hahahah?“-progovorio je glas
„Tko si ti? Pokazi se!“-povikala je Louisa, malo drhtajucim glasom
„Tko sam ja, pa zar je to bilo toliko davno da me se vise ni nesjecas, ha. Hajde djevojko, sjeti se, nije tesko za pogoditi.“-ponovo je to bio Marcius, iako to nije znala Louisa
„Kako bih ja znala tko si ti. Pokazi se ako imas hrabrosti, hajde.“
„Uredu. Ali nemoj mi onda reci da ti nisam rekao da me poznajes, vazi.“
U tom trenutku Marcius se pojavi na koru crkve.
„Ti?!“-rekla je Louisa
„Da, glavom i bradom. Zar ti nisam rekao da nije tesko za pogoditi, ha.“
„A sada ti meni reci kako se ti zoves, jer ja neznam tvoje ime ali ti moje znas?“
„Ja sam Marcius, jedan od prvih vampira koji su ikada hodali zemljom. Sretna? I dosao sam po tebe. Vracas se samnom!“
„Pa zar me nisi pustio da mogu ici bilo gdje?“
„Jesam, ali sam se sada predomislio. Ipak ides samnom, htjela to ti ili ne!“
„Merliiiiiiiiiiiin!!!!!!!!“-povikala je Louisa, i glas je odmah nestao
Za to vrijeme Merlin je bio u sumi tame. U njoj svijetlost nikada nije dopirala. Oko njega su sve bili zastrasujuci lesevi. Po podu i pobacani po drvecima. Zanimljivo je to sto ta suma nije bila prava suma, nego jedan labirint. I to daje odgovor da se niti jedan smrtnik jos nije vratio iz te sume. U njoj je bio mrak tokom cijele godine. Kada je Merlin dosao do sredine labirinta, naisao je na nesto veoma poznato. Na isto ono drvo gdje je svoje vrijeme provodio sa Louisom. Ispod toga drveta nasao je isti onakav spomenik na kojem je bio s Louisom. Kada se priblizio vidio je da je samo spomenik iluzija. No kada je pogledao malo bolje ono sto je bilo baceno na travu odmah je shvatio sto je to i da je Louisa u opasnosti. To je bio onaj sesti komad odlomljenog spomenika. Taj komad spomenika oznacavao je zahvalu sto si ih ostali pustili na miru da zive svoj zivot. Ali ono sto je bilo iza Merlin nije primjetio. Tamo je Marcius uklesao njegovu smrt. Merlin je pozurao da nade Louisu, jedva je nasao izlaz iz sume tame. Otisao je zatim u vrata kojima je Louisa krenula i dosao do one crkve. Usao u nju isto kao i Louisa ali vidio je da nema nikoga nigdje. Marcius je namjerno ostavio poklopac oltara otvoren da Merlin moze uci i doci do njega. Merlin je shvatio da je sve ovo bilo cudno i lagano. Popeo se na kor i vidio vrata koje vode van. Otvorio ih je i sisao niz stepenice. Oko njga je bio mrak. Bilo je oko 21 sat. Lutao je grobljem. Obisao ga je i uzduz i poprijeko ali Louisi ni traga. No ipak je osjetio nesto. Osjetio je njenu krv u zraku. Osjetio ju je zato sto se ona otimala dok ju je Marcius vukao i onda se negdje posjekla malo na kozi. I to je Merlina dovelo do nje. Bila je sakrivena u katakombama do kojih se dolazi kroz jedan grob. Kroz grobnicu jedne starice koja je zivjela u toj palaci prije nego je bila ubijena od vampira. Merlin je nasao tu grobnicu. Bila je potpuno zabacena. Odvojena od ostalih. Jedva uocljiva zbog trave koja je taj grob prekrila. Sisao je u katakombe. Posvuda je bio mrak i Merlin se jedva snalazio u njemu. Kada je napokon dosao do jednih vrata, usao je unutra. Tamo je vidio Louisu. Zavezanu za uze i visila je iznad kolaca. Merlin je krenuo da je odveze ali cim se pomaknuo ispred njega se pojavilo jako svijetlo. Merlin se odmaknuo i nekoliko sekundi nista nije mogao vidjeti. Kada mu se vid vratio, ispred sebe je ugledao nekog vampira. Nije znao da je to Marcius.
„Tko si sad ti?!“-pitao je Merlin
„Ja sam Marcius. Vampir koji je spasio Louisu. I sada sam dosao po nju.?“
„Nisi ti dosao po nikoga. Ona je bila moja i ostat ce moja. To neka ti bude jasno!“-rekavsi to Merlin ustane i ponovo krene da oslobodi Louisu. No u tom trenutku mu na put stane Marcius i gurne ga nazad, na sto se Merlin naljuti i udari ga. Tim cinom je pocela krvava tuca izmedu Marciusa i Merlina u kojoj se pobjednik nije znao do samoga kraja. Nakon nekog vremena Marcius ubije Merlina. Louisa cim je to vidjela pocela je plakati tako glasno da je Marcius mislio da se zidovi katakombi pocinju rusiti.
„Sto sada ti places. Prekini! Ionako ti on u zivotu nije znacio toliko puno.“
„Znacio mi je vise nego sto ti mislis, i vise nego sto mi je itko ikada znacio.“
„Ma nemoj.“
„Tek kada smrti pogledas u oci shvatis koliko ti netko zaista mnogo znaci.“
„Kako?“-upita Marcius
„U nekim slucajevima kada radis greske a svjestan si ih, ili jednostavno kada nekoga volis a mislis da to nije dovoljno i da mozes svemu tome pruziti vise vremena. On se vise nece vratiti. Sada ce postati samo pepeo kao i svatko dugi. Kao i ja!“-i u tom trenutku izvadi nesto ostro sto je slucajno imala kod sebe i nekako prereze uze kojim je bila zavezana i padne na kolceve. Bilo ih je 6. Imala je sest rana na svome tijelu. Rane su oznacavale sest najbolnijih trenutaka u njenom zivotu. Svada sa roditeljima, drogiranje, „smrt“, Merlinovo nevjerovanje u svaku njenu rijec, Merlinova smrt i recenica „Mi smo dva razlicita svijeta“. Jedan od kolceva joj je probio srce i tako je umrla. Marcius ih je zakopao na groblju. Na onom groblju gdje su se njih dvoje prvi puta sastali. Gdje su se upoznali. Gdje su se poljubili. Gdje su jedno drugom obecali vjecnu ljubav. Na tom groblju, ispod onog drveta koje je tamo stoljecima stajalo prije njih i jos ce stoljecima stajati poslije njihove smrti. Spomenik je sastavljen i vracen na svoje mjesto. Kao da mu se nikada nista nije dogodilo. U tom trenutku zapuse ponovo jak vjetar i sva sjecanja na njih nestanu. Sva sjecanja na njih nestanu u gustoj magli. Sva sjecanja na njih bivase izbrisana kisom koja je padala cijelu noc. U jutro prije svanuca Marcius izlazi na cistinu. Zazmirio je i cekao sunceve zrake da ga maknu sa lica zemlje. Htio je bolnu smrt i takvu je i dobio. To je bio kraj za jednog od najstarijih vampira koji su hodali zemljom. Ali to je bio i kraj za dvoje mladih ljudi koji su zivjeli svoje zivote i znali su cijeniti i voljeti ono sto su imali. Kasnije su ih drugi izdali i htjeli ih ubiti zato sto su potpuno razliciti od drugih. No ni tada ih nisu uspjeli razdvojiti nego samo privremeno udaljiti. No ni to nisu napravili u pravom smislu te rijeci jer je ona svih 10 godina bila njemu za petama. I kasnije su se ponovo spojili u jedno bice i postali vampiri koji su opet znali cijeniti i voljeti ono sto su imali. I tek tada su ih nakon mnogo, mnogo godina uspjeli razdvojiti, tj. maknuti sa zemlje. Ali i tada su ostali zajedno. Ovaj puta za cijelu vjecnost. I odatle ih nitko nikada nece maknuti. Zasluzili su svoj mir i tako ce ostati zauvijek.
by. Juraj
Kraj
12.11.2006.
Ljubav dva razlicita svijeta
U dvorani nastane zamor, ljudi su se krstili, oni koji su ih unistavali su se povukli u jedan kut dvorane, skupili su se u jedan mali kut i poceli nesto pricati. To njih dvoje nije zanimalo.
„Da, to sam ja, i stojim iza svake njegove rijeci koju vam je uputio, za sve to ste si sami krivi. Kao sto vidite ja nisam vise kao sto sam nekad bila. To je razlog zasto u mom grobu nema tijela, nego samo onaj plast koji je ostao one noci na cesti. Ljubav je jaca od svega. Dosli smo vam samo ovo poruciti, i vratit cemo se kada priznate svoje greske!“
U tom trenutku ona ga ugrize i on postane vampir. U tom trenutku su se sjedinili i u roku nekoliko sati kada je svjetina otisla oni su nestali u tami. Otisli su svojim putem u svijet koji je poznat samo njima. Iako to nije bilo jako udaljeno od toga mjesta bili su u svijetu kojeg oni nikada nisu vidjeli. Zivjeli su u podzemlju. U carstvu za koje su samo oni znali. Bile su nekada davno katakombe koje su preuredili samo za njih. Ulaz je bio oznacen posebnim zakom kojeg su samo ni mogli vidjeti i ne tokom cijela dana. Uci su mogli samo u odredeno vrijeme, kao i izaci. Ako kojim slucajem nebi netko od njih usao to bi znacila smrt jer se nebi imali mjesta gdje sakriti od sunca. Svake noci su posjecivali onaj spomenik gdje su se prvi puta poljubili. Bili su sretno zajedno. Nisu smetali drugima i drugi nisu njima smetali. Osim onih koji su ih se htjeli rjesiti. Kao i onda kada su bili ljudi. Nekoliko mjeseci poslije toga dogadaja primjetili su da da se dogadaju cudne stvari u okolici. I dosli su do zakljucka da ih je netko cijelo vrijeme pratio. Jedne noci dok su bili na groblju culi su neki susanj iza sebe. Njih dvoje su nestali u sekundi. Svatko je nestao na jednu stranu. Osoba koja ih je promatrala to nije primjetila, nego je primjetila neko svijetlo na spomeniku. Malo je pricekala da vidi hoce li netko od njih naici i kada je primjetila da nema nikoga otisla je do spomenika. Uzela je to svjetlo u ruke i u trenutku su joj se ruke pocele topiti. Na brzinu je to ispustila iz ruku ali oziljci su ostali, zauvijek. Na dlanovima te osobe ostao je natpis: „Onaj tko dotakne ovo svjetlo nece imati miran san!“ to se obistinilo. On vise nije mogao spavati na miru. Bio je to isti onaj koji je pokusao ubiti Louisu. Trajalo je to godinama. Vise nije mogao trpiti sve te ne ispavane noci, sva ta sjecanja koja su ga odvodila sve dublje. Sve te more koje je sanjao. Ali sto je zanimljivo, nikada se iz tih snova nije mogao probuditi. Uvijek ih je morao gledati do kraja. No jedne noci, nakon nekoliko godina sanjao je onaj trenutak kada je pokusao ubiti Louisu. Iz tog sna se jedino uspio probuditi. Otrcao je na brzinu do crkve, kleknuo pred crkvu i povikao.
„Boze, oprosti mi. Oprosti mi molim te sto sam cinio sva ta zla ovih godina. Pogotovo zbog onoga sto sam ucinio Louisi i Merlinu. Ako je cijena svega toga moja smrt, neka bude tako, ali neka sve ovo zavrsi, ne zelim da drugi zbog mene pate!!!!!“
Te noci je puhao neki hladan vjetar. Ne kao oni prije, nego jedan kojeg nisu znali opisati niti Merlin niti Louisa. Mjesec je zasao za oblake. Postalo je tako hladno da su njih dvoje morali napustiti spomenik i obred nastaviti u svojim odajama. Bio je to obred preobracenja. Tim obredom su ujedno pokusavali sto prije prekinuti kletvu koju je Merlin bacio na stanovnike njihovog mjesta u kojem su zivjeli do te ne srece. Nebo se otvorilo. Jaka svjetlost je pogodila onoga koji je pocinio sve ovo zlo. Kletva je maknuta. Ali oziljci na njegovim rukama su jos tamo. Ne vidi se sto pise kada se pogleda u to, nego samo u ono vrijeme kada je uzeo tu svjetlost u svoje ruke i traje toliko dugo koliko ju je drzao u svojim rukama, a pracena je ne vjerojatnom boli. I tako svaki dan. Nakon te noci sve se promjenilo. Njih dvoje su otisli od svih, ostavivsi za sobom jednu plocicu uklesanu u spomenik. Plocica je nosila natpis „HVALA VAM“. Godinama nakon toga dogadaja plocica je ostala ne primjecena . mnoge su generacije prolazile pokraj nje ali je nisu primjecivali. Plocica je i onda svjetlucala istim sjajem kojeg je imala i kad je bila uklesana. Slova su bila napisana krvlju na crnoj poledini. Sve do trenutka kada ju je primjetila jedna osoba. Pojavila se niotkuda. Kao da se zemlja otvorila i on je izasao. Bio je to vampir koji je spasio Louisu. Jedini nacin da je ponovo nade bio je da nade njezinu krv. I nasao ju je na plocici. Snazno ju je iskinuo i spomenik se razbio u 6 dijelova. Svaki dio je oznacavao jedan vazan dogadaj koji se dogodio na tom mjestu. Prvi dio je oznacavao trenutak kada su se prvi puta poljubili. Drugi dio je oznacavao prvi zagrljaj, iskreni. Prvu svadu oznacavao je treci komad odlomljenog spomenika. Cetvrti dio spomenika oznacava prvo „Volim Te“ upuceno prema Louisi. Prve suze za njom su upisane u peti odlomljeni dio spomenika. Te su suze rezultat njenog odlaska i njegovih sjecanja na sve lijepe trenutke koje je proveo s njom. No sesti komad je nestao. Merlin i Louisa su osjetili nemir u sebi. Znali su da se nesto dogodilo njihovom spomeniku. Vratili su se da vide sto se dogodilo zaista. Kada su dosli zatekao ih je polomljen spomenik. Unisten. Pokusali su ga sloziti, ali je to bilo nemoguce, zato sto je falio jedan komad. Jedan jako vazan komad. Vampir koji je uzeo taj dio spomenika zvao se Marcius. Marcius je otisao na jedno mjesto, daleko i izolirano od svih, tesko ga se moze naci. I cekao je. Cekao. Cekao. Cekao je da ga oni nadu. Da dodu k njemu. Tako ce mu biti veci uzitak dovrsavanja njegove misije. Jer je znao da ako oni budu njega trazili istovremeno kada i on bude njih trazio da se to nikada nece ostvariti i stalno ce se vrtiti u krug. Na tom putu, Marcius je Merlinu i Louisi postavljao velike prepreke koje su jednostavno bile ne zaobilazne. No koliko njih dvoje imaju iskustva nista im to nije bilo naporno za zaobici. I kada su napokon dosli do Marciusa onda je i dosao trenutak istine. Marcius je zivio u ogromnoj palaci. Palaca je bila gradena u nekoliko razdoblja. Sama palaca je bila gradena u gotici. Bila je okruzena visokim stupovima iz anticke grcke. Park oko palaca bio je velik kao i park oko dvorca Versaillesa. U palaci su bile ogromne prostorije. Prazne potpuno. Ali islikane. Zidovi su bili islikani ubojstvima i vampirima koji su jedni od prvih vampira na planeti. Usli su u palacu kroz glavni ulaz. Cim su usli pred sobom su imali jedan veliki dugacki hodnik koji je vodio do kraja palace. Do jednih vrata. Malih. Vrata su bila malo otvorena. Tek toliko da se vidi da nisu zatvorena. Usli su u ta vrata. U njima su bile dugacke stepenice koje vode prema dolje. Pogled jednostavno nije mogao sezati do kraja tog stepenista. Hodnik nije bio nesto posebno sirok. Jedva je jedna osoba mogla proci. Pa su stoga Merlin i Louisa isli jedan iza drugoga. Merlin je isao prvi i drzao Louisu za ruku da slucajno nebi negdje nestala. Zidovi su bili od zemlje. Sa udubinama u kojima su se nalazile baklje koje su se palile kad bi im se netko priblizio i tako redom. Kako su oni prolazili tako su se te baklje sve vise palile i napokon su dosli do kraja tih stepenica. Kada su bili na kraju, dosli su pred troja vrata. Vrata ispred njih nisu vodila nikuda. Bila su lazna. Vrata lijevo od njih su vodila na groblje. Bio je to tunel dugacak koliko i sama palaca i vodio je do crkvice na sredini groblja. Vrata desno od njih vodila su u sumu tame. Iz te sume se niti jedan smrtnik nikada nije vratio. Zauvijek je ostao zatocen u njoj jednostavno nakon nekoliko dana bio pojeden od zvijeri ili ubijen od vampira koji su tamo zivjeli. No Merlin i Louisa nisu to znali. Louisa je otisla u vrata lijevo od njih koja us vodila do groblja. A Merlin je krenuo u desna vrata. Cim je Louisa usla u vrata odmah je znala da s Merlinom nece biti sve u redu, ali se nije htjela vratiti. Nastavila je put jer su se dogovorili da nema povratka. Nakon sto je prosla hodnik dosla je do stepenica koje vode u crkvu. Izlaz je bio na oltaru. Bio je jako zapecacen i jedva ga je otvorila. Kad je napokon usla u crkvu docekao ju je stravican prizor. Gdje god se okrenula oko nje su bili mrtvaci. Sisla je s oltara i stala na sred crkve. Kad je krenula prema vratima cula je buku. To se zatvorio otvor kroz kojeg je dosla. Potrcala je prema vratima i kad je dosla do njih bila su zakljucana. Okrenula se lijevo i desno i probala izaci kroz prozore no i oni su bili zapecaceni. Jednostavno nije imala gdje za pobjeci. Nije imala mjesta za stajati jer je hodala preko mrtvaca. Onda zacuje glas.
Ljubav dva razlicita svijeta
Kada je izasao pred svo to mnostvo svi su usutjeli. Nitko nije znao tko je on. Bio je obucen u najtamniju robu koju je posjedovao. Na prstima je imao 6 prstenova, svaki prsten je oznacavao jedno njegovo razdoblje zivota. Prvo razdoblje je njegovo djetinjstvo. To je bilo recimo mirno razdoblje kao i kod svakog drugog djeteta. Druzio se sa svojim vrsnjacima i igrao se s njima. Drugo razdoblje njegova zivota je njegova skolska dob. Dob od 5-e do 10-e godine, kada se ucio kulturnom ponasanju, i kako sa svima treba biti dobar i pristojan. Kako nikoga ne smije zezati niti mu se na bilo koji nacin isprdavati. Od 10-e to 15-e godine je trece razdoblje njegova zivota. Kada su pocele prve ljubavi, ali ne onakve kakva je bila njegova jedina prava ljubav. Tu je pomalo poceo shvacati kakv je svijet uistinu. Kako nije sve tako lijepo i sareno kako su ga ucili prije toga. Cetvrto razdoblje je vrijeme srednje skole. U to vrijeme je shvatio da prema nikome ne smijes biti dobar jer ce ti oni to vratiti na tri puta losiji nacin. To je i razdoblje kada je i upoznao svoju ljubav. Odnosno na kraju toga razdoblja je sreo nju i bili su zajedno. Peto razdoblje njegova zivota je ono kada je njegova ljubav nestala i nije se vise pojavljivala. To je i vrijeme kada je otisao daleko od svih i pokusao je zaboraviti. U tih 5 godina je jako patio, jer mu sreca nije isla u susret. No u sestom razdoblju, od 25-e do 30-e godine je sva ta bol pocela splasnjavati i poceo je polako prihvacati sve tako kako i je. Sve do onog trenutka kada mu se pojavila u snu i kada je krenuo natrag u svoj zavicaj. Lice mu je bilo blijedo, nicime ga nije mazao, nego je bilo takvo cijeli taj dan. Oci su mu bile kao i uvijek. Dopirale su duboko u covjekovu dusu, ali nitko nije to mogao objasniti. Prema narodu je bio okrenut ledima. Sa kapuljacom preko glave. Kada je maknuo kapuljacu, okrenuo se. Nikome nije bilo jasno tko je on. Poceo je govoriti.
„Dobra vecer svima. Vidim da vam nije jasno nimalo sto ja radim ovdje, a jos manje sto vi radite ovdje. Ovako, sto ja radim ovdje cu sada objasniti. Ja sam prije tocno 11 godina, otisao daleko odavde, mnogi me se ne sjecaju jer su tek bili osnovnoskolci ali nema veze. U ovo kratko vrijeme dok sam ovdje cuo sam ipak da se jednom davno ipak pricalo o meni. No nije to vazno. Vazno je ono sto se dogodilo te noci. Otkada sam ja otisao nista vise nije isto. Pocele su vam se dogadati cudne stvari i poprilicno ste se naglo gotovo svi promjenili. One noci, oko 4 sata iza ponoci kada sam otisao, prokleo sam svakoga od vas. Svakoga osim jedne osobe. Ime nije vazno, ona ce znati o kome pricam. Uglavnom, prokleo sam vas iz jednog jedinog razloga. A to je taj da ste nam vi unistili zivote. Vi ste zeljeli da prekinemo ono sto smo imali. Niste mogli gledati tudu srecu i to kako nam je svejedno sto govorite o nama. Mi smo imali povjerenja jedno u drugo, vjerovali smo jedno drugome i to nas je spasilo. Ona nije onakva kakvom ste je vi opisivali. Nimalo. Prokleo sam vas na vjecnu bol i patnju zbog zla kojeg ste nam nanosili. Nitko od vas tu prisutnih, nitko nas nije mogao shvatiti i nitko se nije potrudio nas shvatiti. To sto ste vi radili jedni drugima iza leda mene ne zanima. Mene zanima samo zasto ste nas uzeli za zub i poceli unistavati. Da li postoji ovdje takva osoba koja mi moze to objasniti?“
U dvorani je bio muk, nitko nije znao to objasniti.
„Mogao sam si i misliti. Ili se bojite ili jednostavno ne zelite priznati. Ja sam u ovih 10 godina upoznao ljudi vise nego sto cete vi ikada vidjeti, i svi su razliciti. Ali nitko nije takav kao vi. Poceo sam vjerovati da zivot ipak ima i dobrih strana, i nastavio dalje, putem zaborava. No, jednu stvar morate znati. Ovo prokletstvo ce se prekinuti onog trenutka kada se pokajete. Iskreno. Kada se pokajete za sve zlo koje ste nam ucinili. Ali koliko vidim u vasim ocima se ponovo pojavila mrznja. Niste je ni svjesni. Meni je zao vase djece koja ce patiti zbog vas i vasih postupaka. Isto kao sto sam i ja patio. Vi ste ti koji ce im odredivati sto moraju u zivotu, i vec vidim koji su to. Kada se samo jedan od vas pokaje iskreno proklestvo ce se maknuti, i svi cete biti sretni i necete vise imati hrabrosti vise ikome nauditi. A to ce jos potrajati godinama koliko vidim. Sada vam zelim predstaviti nekoga.“-tada je pogledao prema vratima svlacione i pozvao ju je. Ona je bila obucena isto kao i sve ove godine koje ga je slijedila. Izasla je i stala pokraj njega. Lice joj se nije vidjelo od velike kapuljace koju je nosila. Kada je stala pokraj njega, okrenula se prema narodu. On joj je prisao do uha i pitao ju je dali je spremna, ona je kimnula glavom kao potvrdni odgovor.
„Evo je sada tu, pokraj mene a ispred vas. Ljubavi, makni kapuljacu!“
nastavit ce se...
